fyi... i pritome ovo nije nikakva reklama, jer covjek nas je zaista zaduzio, a mi to i ne znamo. Dobro, vecina ne zna... Daklem:

Izdavačka kuća Buybook u saradnji sa slovenačkim ZRC SAZU objavila je strip američkog novinara Joe Sacca: Goražde: Zaštićena zona - rat u istočnoj Bosni 1992-95.

Joe Sacco je prvi autor u povijesti novinarstva i stripa koji je svoj novinski izvještaj uobličio u crtani roman. Briljantan novinar, odličan crtač i talentovan pripovjedač, formu istinosnog crtanog romana upotrijebio je na stranicama stripa Goražde: Zaštićena zona. Sacco vrlo otvoreno, uz stripovski crtački odmak, opisuje svoj četveromjesečni boravak u Goraždu (1995/96).

Strip Goražde: Zaštićena zona prvi put je objavljen 2000. godine na engleskom jeziku. Bosanskohercegovačko izadanje ovog stripa u uvodu donosi osvrt autora na bosansko izdanje i tekst Faruka Šehića pod nazivom Nepodnošljiva lakoća života pod opsadom.
U uvodu bosanskohercegovačkom izdanju stripa Joe Sacco kaže:

Za mene izdanje “Zaštićene zone Goražde” na bosanskom jeziku označava radosnu osobnu prekretni¬cu. Puno dobrih ljudi u Goraždu mi je posvetilo svoje vrijeme i dijelilo sa mnom svoju hranu i svoje snove. Ovo izdanje, na njihovom jeziku, najbolji je način iskazivanja moje zahvalnosti. Ova knjiga svakako nije kompletna historija Goražda u ratu. To je u osnovi moja interpretacija goraždanske priče meni ispričane od strane malog broja njegovih stanovnika. Na kraju krajeva, nisam bio tamo tokom granatiranja ili ofan¬ziva. Nisam išao na Grebak. Takođe, nisam bio upućen u unutrašnju politiku opkoljene enklave i u sve njene tajne. Trudeći se najbolje što sam mogao, cilj mi je bio da običnom čitatelju – autsajderu poput mene – ponudim okus onog što su stanovnici Goražda iskusili u ratu i na neuvjerljivom kraju rata. I tako sam napisao ovu tužnu priču o prekrasnom gradu u kojem sam proveo neke od svojih najsretnijih dana.

O stripu Fruk Šehić kaže:
U stripu Goražde – Zaštićena zona, američki reporter i stripaš Joe Sacco, crta i piše sa zadivljujućom i iskrenom empatijom, te cjelovitim shvatanjem rata i ratnih strahota za vrijeme opsade Goražda. Pri tome njegov izraz je lišen patetike i predrasuda tako karakterističnih za nadobudne strane novinare ili umjetnike, koji svoju karijeru grade na «tamo nekim tuđim leševima», lutajući svjetskim ratnim zonama. Saccov strip je utemeljen na jakom ličnom osjećaju, i na obilju dokumentarističkih podataka, koje on niže stvarajući jednu neobičnu formu strip-reportaže. To se ispostavlja kao pun pogodak, jer Sacco odmjereno balansira između emocionalnog i poetskog ka minijaturnim historiografskim pasažima, čija svrha je da bude realističan i vjerodostojan u opisivanju kosmosa goraždanske enklave.