Ćiro odavno otišao u historiju
Srušene, sablasne i žalosne stare željezničke stanice po gradu Sarajevu, na koje više niko i ne obraća pažnju jedini su dokaz da je i kroz Sarajevo nekada prolazio ćiro. Ko ga se još sjeća? Mlađi naraštaji niti ga se sjećaju, niti su čuli priče o njemu, a iskreno rečeno, to ih i ne zanima. Ćiro je u sjećanju ostao samo nostalgičarima koji i danas žale za starim dobrim vremenima kada su ljudi putovali, na cilj stizali garavi od uglja ali sretni i zadovoljni.
A vožnja ćirom od Sarajeva do Višegrada bila je pravi doživljaj. Pruga je bila uskotračna, što je značilo da je razmak među šinama bio sedamdeset centimetara. Tako je i ćiro bio mali. Lokomotive su bile parne, tek kasnije su uvedene “dizelke”. Pruga je najvećim dijelom prolazila kroz tunele, od Višegrada do Sarajeva je bilo preko stotinu tunela, koji su iznutra bili sasvim crni od dima i čađi.
Sve je bilo drugačije
“Kada se sjetim ćire, obuzme me tuga što ga više nema. Koliko sam samo puta vozio se njim i lijepih trenutaka doživio. Tada je sve bilo drugačije, ljudi su bili drugačiji, a mnoge ih je ćiro povezao. Do Višegrada su se stvarale simpatije i rađale nove ljubavi”, kazao nam je Vukojica Pejović. Nostalgičan je bio i Suljo Mušović koji je upamtio vožnje ćirom u kojem je upoznao dosta prijatelja i izrazio žaljenje što ga više nema.
Ćiro je vozio, povezivao ljude i gradove, ispraćao careve i kraljeve u historiju, a onda neko odluči da je vrijeme da i on ode u historiju. Ubrzo za njim u historiju su otišla i lijepa i sretna vremena, nastupili su mržnja i mrak, a oni koji su uživali u vožnji ćirom počeli su putovati mnogo bržim prevoznim sredstvima. Nažalost, bez povratne karte daleko od Bistrika, daleko od Drine.
Nekada veoma omiljen među rajom, ćiro je danas potpuno zaboravljen. U nečijoj mašti je nekada postojala ideja o uspostavljanju turističkog ćire na relaciji Bistrik - Višegrad, koja je odavno zaboravljena. Kažu nadležni bespotrebna je, ima cesta, autobusa, modernih vozova. Kome još treba ćiro.
Iako je osnovna ideja ovog projekta bila stvaranje novog turističkog proizvoda, nakon što je nekoliko godina stajala negdje na nekom papiru vlasti odlučiše da nije realna. Usput treba napomenuti da Turistička zajednica Federacije BiH o ovoj ideji nikad nije čula.
„Kao portparol radim više od tri godine i nikada nisam čula da se spominje ideja o uspostavljanju turističkog ćire. Na to pitanje neće vam znati odgovoriti ni državna, niti kantonalna turistička zajednica, jer ni one nisu upoznate sa idejom“, kazala nam je, iznenađena našim pitanjem, Arna Ugljen-Topić iz Turističke zajednice FBiH.
Ali našim općinarima palo je na pamet nešto drugo. Da se od željezničke stanice na Bistriku napravi tehnički muzej u kojem bi bili izloženi eksponati Željeznica BiH i BH Telecoma. Kad ono opet problem - i muzej je još samo ideja.
Opet samo želje
„Iako imamo želju da bistričku stanicu renoviramo i pretvorimo u muzej, za sada nemamo mogućnosti da to uradimo. Problem je finansijske prirode, jer osim obnove, stanicu treba i isprazniti, te naći novi smještaj ili pare da se isplate stanari koji žive u njoj, a koji imaju stanarsko pravo. Velike pare su potrebne da se isplate četiri stanarska prava. Prema tome, i ovo je samo ideja“, kazao je za „Oslobođenje“ Tarik Poturović, pomoćnik načelnika za investicije Općine Stari Grad.
Bilo je potrebno samo malo više volje i razumijevanja i ćiro bi opet povezivao ljude i gradove, bio svjedok vremena, a unuci onih koji su uživali u njegovoj vožnji prali bi svoja garava lica na željezničkoj stanici, kao i njihovi djedovi. Ali to, ipak, neće doživjeti.
www.sarajevo-construction.net