Desavanja

U goraždanskoj općini ovih dana je otkrivena nekropola od nekoliko stotina stećaka, saznali smo od Mirzaha Foče, pomoćnika izvršnog direktora Državne komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Ti stećci nigdje do sad nisu bili evidentirani, kazao nam je Fočo, obećavši o ovom sjajnom otkriću više informacija drugi put.

Da živimo u normalnoj zemlji, vijest poput ove našla bi se na naslovnici naše novine. Ovako, saopćavamo je bez imalo pompe, znajući da će njenim pojavljivanjem zaigrati srce samo nekolicine istinskih zaljubljenika bh. kulturno-historijske povijesti i stećaka, kao njene okamenjene dimenzije. Naravno, vijest je i još jedan pokazatelj propusta koji su, u oblasti zaštite našeg kulturno-historijskog naslijeđa, činjeni u periodu prije ovoga rata, ali je to već zamorna, priča za neku drugu priliku.

“Starci”, a nevini
Goraždanska nekropola, koju ćemo, vjerujemo, uskoro i predstaviti, samo je jedna u nizu ovodnevnih priča o stećcima, pokrenutih nakon što je počeo remont HE Bajina Bašta i ispraznilo se jezero Perućac, a na njegovim obroncima, u selu \urevićima, ukazala se tri kamena. Nedavnom akcijom njihovog spašavanja, u kojoj su učestvovali članovi državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i Oružanih snaga BiH stećci su premješteni na mjesto koje neće biti potopljeno. U blizini je otkriveno još nekoliko ovih srednjovjekovnih uradaka klesara, koje jezerska voda inače ne prekriva.

Da smo država koja drži do svoga identiteta, i prenošenje tih oko devet tona kamena bila bi ekskluzivna informacija. Događaj se sveo na lično zadovoljstvo ekipe koja je to radila i na čijem je čelu bio Fočo. On, inače, ovim kamenim groma dama tepa. To su “starci“. Čvrsti. Trajni. Lijepi. Gotovo nevini, bez obzira na stoljeća koja su poklopila njihova leđa. A pomolili su se, nakon što se Drina vratila svome prirodnom koritu, oblijepljeni travom, školjkicama i poslije čišćenja, opet su izgledali kao novi.

Nisu ti stećci skriveni do sad bili stručnjacima. O njima je ostavljen pisani trag. Nije nam poznato šta se trenutno dešava oko regionalne aktivnosti vezane za proglašenja stećaka iz BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore svjetskom baštinom. Što se institucionalnog njenog dijela tiče, ljetne žege su je utihnule, ali nam se čini da je svaki sačuvani stećak ako ne važniji od stavljanja na listu UNES CO-a, a ono, sigurno, konkretan doprinos očuvanju tih svjedoka našeg postojanja, kojih je svake godine, nažalost, sve manje iz brojnih razloga.

Jedan od najpogubnijih je pohlepa, nezajažljivost novih tajkuna koji, kada bace oko na neku livadu, u svojim ružičastim snovima odmah na njoj vide stakleno vašarište. Baš njih briga za stećke i za našu povijest. Međutim, Mirzah Fočo je sa timom iz državne Komisije obišao ovih dana još nekoliko lokacija s nekropolama, želeći vidjeti u kakvom su one sad stanju. Dio tog tima je u Goraždu naišao na neevidentirane stećke, no prva nekropola koju su posjetili nalazi se u sokolačkoj opštini, u Bjelosavljevićima - Crkvine. Preko 300 stećaka tu se nalazi, s prelijepim crtežima na kojima dominiraju mačevi, svastike, polumjesec. U blizini je aktivno pravoslavno groblje. Nažalost, nekropola je devastirana, na sjevernoj svojoj strani, u pravcu saobraćajnice, s tendencijom da se uništavanje nastavi.

“Vraćali smo se sa Perućca, sretni što smo uspjeli spasiti tamošnje starce, kad naiđosmo na sliku koja nas opet baci u depresiju“, prisjeća se Mirzah. U vrijeme kada su oni tamo boravili, jasno su vidjeli izvađeni stećak i zemljane radove koji su u toku. Kuda je krenuo kameni spavač? “Ništa zvanično nismo saznali, ali prema nekim pričama koje smo čuli, na tom mjestu je planirana izgradnja nekog poslovnog objekta“, kaže nam Mirzah Fočo.

Čudo ne viđeno
Riječ je o bh. baštini koja, nažalost, nije stavljena pod zaštitu, ali od prije nekoliko dana je upućena peticija Komisiji u vezi s tim. Uopće ne sumnjamo da će eksperti podići ruku i na papiru zaštititi ovo blago, ali da li ste čuli da je ikada iko u ovoj državi odgovarao za to što je uništio kulturno naslijeđe? Ne samo da se to nije desilo nego su propali i svi pokušaji, a osobe koje bi skretale pažnju na neki kulturocid bile bi proglašavane čudacima, luđacima, fanaticima. Čuj, bore se za neke kamenčuge, gdje si to još vidio!!!

U našoj općoj svijesti bitka za baštinu još ima status uljeza, ili dobije kvalifikaciju sa kojom se nije igrati na ovim prostorima. Jer, ako se vi, recimo, zalažete za to da ambijent očuva svoju autentičnost, a na drugoj strani tajkun općini, ili opštini garantuje prosperitet, nema dileme.

Sijeci šumu, poravnaj vinograde, prekrij rijeku betonskim parkiralištem (kao u Vogošći što se uradilo)... A što se, najčešće vrlo brzo, pokaže da je ta investicija bila samo ubleha za pranje para, niko se neće puno nasekirati. Koga to još čudi u zemlji u kojoj djeca na rame nuno se školske torbe od sto kila, a u njima ni retka o tome zašto je zločin kada se stećci razbijaju u ponoćnim tinejdžerskim pijankama, u zemlji u kojoj policija nema aparat za otkrivanje droge u krvi? Uzgred, jedna kontrola u okolini Sarajeva je pokazala da je kod svakog drugog vozača nalaz bio pozitivan. Svuda gdje postoje stećci razbijaju monotoniju prostora, prekidaju pravolinijsku liniju dosade i jednoličnosti predjela. No, dok o ovome pišemo, čini nam se da smo zašli u sferu fantazije, a osjećaj snaži i nastavak Fočinog putovanja.

Zaustavila se ekipa u D. Čevljanovićima, na putu prema Tuzli, gdje je šezdesetih godina XX stoljeća nekropola u cjelosti dislocirana radi izgradnje puta Sarajevo - Tuzla. “Mi smo tamo jednom dolazili u zimu, raskrčili smo vegetaciju kako bismo ih mogli snimiti, odnosno izvršiti istraživanja i iako su lokalne vlasti obećale da će nekropolu držati urednom, ono na što smo naišli iznova nas je zaprepastilo. Zarasli u silnu šumu, stećci su opet nestali“, ističe Fočo.

Vječni mrak
A, ko zna? Možda su ta mo i najsigurniji? Divlje zvijeri im neće ništa, ali nezasiti ljudi, gladnih očiju, u usamljenim kamenim ljepotanima nađu lahki plijen. Koliko stećaka zato danas tuguje u zidovima kuća, koliko je crteža na njima, vanredno uspjelih umjetničkih djela, utonulo u vječni mrak? Treća nekropola na koju nam je Fočo skrenuo pažnju nalazi se u blizini džamije u Srednjem. "Stećci su na brežuljku, iznad one skalamerije, oplate. Nažalost, nisam uspio upitati o čemu se radi. Znam da je ranije tu započeta izgradnja imamske kuće i da je inspekcija naložila obustavljanje gradnje, te da se stanje sanira... Ovo sada mi je nešto novo...”, kaže Mirzah Fočo. Nije li vrijeme da se konačno počnu kažnjavati oni koji našu baštinu raznose, kao ptice grabljivice? Ima li snage za to? Ima li želje?

(Oslobođenje)