Izvor: rogatica.com
Intervju: Drljević Husein fudbalski trener i sudija
Drljević Husein Ska je rođen 1961 godine u kako sam kaže najljepšem gradu na Drini, Goraždu. Sretno je oženjen i živi sa suprugom Rabijom, i kćerkama Amelom, Minelom i Azrom u danskom gradu Horsensu, gdje je zaposlen a ujedno je trener FK Horsensa. Huseinova porodica je sva sportska supruga je igrala rukomet, kćerka Amela je igrala fudbal, Minela rukomet i jedna je od najtalentovanijih u Horsensu dok je najmlađa Azra tek odskora počela učiti prve vještine rukometa. Jedan od Skaovih najsretnijih sportskih trenutaka, mada ih je bilo mnogo, je pobjeda FK Radnički nad Lašvom 1985. godine i povratak Radničkog u Republičku ligu BiH.
Kada ste počeli da igrate fudbal?
DRLJEVIĆ: Počeo sam igrati fudbal od svoje devete godine i prošao sam kroz sve selekcije u FK Radnički Goražde od pionira do seniora. U fudbalu sam bio aktivan sve do agresije na našu domovinu. U FK Radničkom, koji je bio republički ligaš, igrao sam sa poznatim igračima, koji su bili bivši prvoligaši i od kojih se moglo dosta naučiti, kao što su Cvitanušić, Nalbantić, Živojević, Dautović, Kukavica, Spasojević, Bajramović i mnogi drugi.
Pošto se bavite trenerskim poslom sigurno ste mnogo toga mogli naučiti od naših fudbalskih stručnjaka?
DRLJEVIĆ: Dok sam se aktivno bavio fudbalom kroz FK Radnički je prošlo mnogo poznatih trenera, kao što su Spahić, Biogradlić, Kokot, Čelik, Saračević, Maglajlija. Od svakog ovog trenera sam mogao nešto naučiti, što mi sada svakako dobro dođe u mom trenerskom radu. Pred sam rat trenerao sam Podrinje iz Kopača, koji su bili članovi regionalne lige. U to vrijeme sam bio jedan od najmlađih trenera. Bio sam ambiciozan, ali je rat poremetio moje planove.
Nekoliko godina ste trenirali bh. FK Boheda iz Horsensa?
DRLJEVIĆ: U Horsensu sam, sa još par ljudi, ljubitelja fudbala oformio bosansko-hercegovački klub BOHEDA, koji sam treniro 4 godine, i u tom periodu klub je svake godine ulazio u veći rang takmičenja. Kroz klub je prošlo veliki broj igrača Bosanaca, Hercegovaca, Sandžaklija, Albanaca. U isto vrijeme oformio sam ženski fudbalski klub (pioniri), u malom fudbalu. Sa ovom pionirskom ekipom sam učestvovao na više turnira gdje smo postigli značajne rezultate. Na jednom jakom danskom turniru osvojili smo treće mjesto. Poslije tih rezultata pozvali su me da budem trener FC-Horsens (juniorki).
Ženski fudbalski klub FK Horsens, Vaši utisci?
DRLJEVIĆ: Ženska seniorska ekipa FC Horsens se tada takmičila u Elitnoj danskoj ligi koja ima osam ekipa. Imaju izuzetnu organizaciju i uslove za rad. Nažalost ova ekipa je prošle sezone preselila u niži rang takmičenja. U FC Horsens (ženska ekipa juniori) sam radio četiri godine. Sa ekipom juniorki sam dva puta bio prvak Jyllanda. A največi uspjeh sa ekipom smatram osvajanje drugog mjesta na nivou cijele Danske.
Nakon ovog uspjeha dobijate novi poziv?
DRLJEVIĆ: Istina je. Nakon ovog zapaženog uspjeha dobio sam poziv da treniram talente grada Horsensa, što sam sa velikom željom i zahvalnošću prihvatio. Sa marljivim radom i sa velikim entuzijazmom sam ušao u ovaj posao i rezultatii nisu izostali. Kao kruna rada su tri «bisera» koja su se iskristalisala i koji već nastupaju za mladu reprezentaciju Danske. Te tri djevojke su Nathasa Clausen, Cecilie Nielsen, Stine Pedersen. Ipak na ovom polju svojim najvećim uspjehom smatram Nerminu Omerović, djevojku koja je svoje prve fudbalske korake naučila sa mnom, koja još uvijek igra u prvoj ekipi FC Horsens a koja je ujedno i reprezentativka Bosne i Hercegovine.
Trenutno ste trener FC Horsens?
DRLJEVIĆ: Trenutno treniram seniorsku ekipu FC Horsens sa kojom sam se plasirao u veći ran takmičenja, tako da nastupamo u Seriji 4. Ono što me raduje i imponuje je mladost i polet ove ekipe i njihova želja za uspjehom i dokazivanjem. Sa tim njohovim željama i ja imam još veće ambicije pa se nadam da ću uspjeti ovu ekipu uvesti u Seriju 3 što bi bio pravi uspjeh, ali ni to nije nemoguće jer se nalazimo u vrhu tabele.
U Danskoj ste aktivni i kao sudija?
DRLJEVIĆ: Pored treniranja fudbalske ekipe, ja sam i fudbalski sudija. Trenutno sudim u Seriji 2 što je za moje godine vrlo dobar rang takmičenja. U BiH sam imao diplomu republičkog ranga sudija, ali sam važio za jednog od «hrabrijih» sudija. Pošto sam dugo godina igrao fudbal i bio aktivni fudbaler cijelo vrijeme sam se borio da pošteno i časno odsudim svaki meč, pa me domaćini nisu puno voljeli, jer je moj moto bio: «Neka pobjedi bolji».
Sigurno pratite bh. fudbal. Vaše mišljenje i skrivene ambicije?
DRLJEVIĆ: Naša Premijer liga nije toliko kvalitetna, ali kada se uzmu sve činjenice i kada se povuće paralela mogu se ipak vidjeti pomci i napredak u našem fudbalu. Iz godine u godine stvari se pomiću sa mrtve tače, tako da danas imamo jedinstvene lige, Savez, evo dobili smo i novog selektora, a kada ekonomija i privreda ojačaju siguran sam da će to biti liga za respekt, s tim što bih ja ligu smanjio na maksimalno 12 ekipa, tada bi konkurencija bila jača a troškovi takmičenja manji.
Svi mi Bosanci i Hercegovci rasuti širom svijeta maštamo jednog dana da se vratimo u našu jedinu domovinu u Bosnu i Hercegovinu. Naravno da i ja maštam o tom trenutku koji će se ako Bog da desiti, a tada bih imao ogromnu želju da treniram neki naš bh. klub i da probam prenijeti svoja ogromna iskustva koje sam stekao u Danskoj na naše terene. Nadam se da će se ova moja želja sa povratkom u domovinu i ispuniti.
Razgovarao: M. Fejzić
Foto: M. Fejzić
NUR Bošnjački časopis
P.S. Tekst ustupljen i mom kolegi H.K. i u nešto izmjenjenom obliku išao u jednom našem bh. listu
 |
RSS feed Comments
Prikaši/Sakrij formu za unos