Desavanja

Bosanci u sastavu međunarodnih mirovnih snaga razdvajaju zaraćene strane, održavaju mir i dostavljaju humanitarnu pomoć civilnom stanovništvu. Iako danas ovakva vijest zvuči nevjerovatno, bila je istinita prije pola stoljeća kada je Huso Džemidžić iz Ilovače zajedno sa 360 vojnika s područja bivše Jugoslavije na Sinaju mirio Izraelce i Egipćane.

Huso je tada bio mladić iz siromaš ne porodice. Živio je sa petoricom braće, sestrom i majkom, a oca je izgubio u Drugom svjetskom ratu. Za sebe kaže da je sretan čovjek, jer mu je sudbina pružila šansu kakvu mladići sa četiri razreda škole ne dobivaju svaki dan.

On je 1960. godine u JNA bio vozač, a potom instruktor mlađim vojnicima u Rijeci. Na preporuku starješine Save Gutalja s Pala, kao dobrovoljac prijavio se u međunarodnu misiju UNEF, te prošao ljekarske preglede i obuku.

- Sada je negdje godišnjica kada smo u novembru 1960. godine, brodom „Jugoslavija“, isplovili iz Rijeke i tri dana i tri noći putovali do Port Saida u Egiptu, a odatle vozom do Al Rafaha na Sinaju. Bilo nas je 360 - kaže Džemidžić.

Pješčana brda
Najbolji Husov prijatelji u bazi na obali Sredozemnog mora bili su Srbin iz Banje Luke i Hrvat iz Mostara. Sve trojicu ih je jednako zbunjivao misteriozni nestanak pješčanih brda u blizini njihovog kampa za samo jednu noć i sva trojica su ubrzo shvatila da egipatska brda nisu ni nalik bosanskim.

Linija razdvajanja bila je duga 360 kilometara. - Nama Izraelci nisu smjeli blizu prići, uvijek su se čuvali, ali smo imali beduine iz Egipta koji su izranjali iz pijeska i samo ugledaš pušku. Nas iz Jugoslavije posebno su voljeli i cijenili, jer smo njihovim porodicama dostavljali vodu. Ja sam tri mjeseca vozio cisternu s vodom - kaže Huso.

Unproforci ostajali bez daha
Iz misije UNEF Huso čuva oznake koje je nosio na beretki. Nakon što je odslužio vojsku, Džemidžić je završio školu, godinama je bio direktor zadruge u Ilovači, a početkom rata i organizator otpora u ovom mjestu. Tokom rata stekao je čin majora i bio načelnik štaba brigade. Hvalisavi i samouvjereni unproforci, koji su tokom rata ušli u Goražde, ostajali su bez daha kad bi čuli da su mnogo prije njih Bosanci drugima čuvali mir.

(Dnevni avaz)